NOVI PAZAR KAO SRCE SRBIJE: Kako izbjeći zamke koje su Vučić i radikali postavili na putu stvaranja novog srbijanskog društva

Do zatvaranja jednogodišnjeg kruga od pada nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu i pogibije 16 osoba, prošao se čitav ciklus građanskih neposluha – od blokada univerziteta, ulica, pješačenja prvo do Novog Sada, na obilježavanje tri mjeseca, pa onda i do Niša, Kragujevca, potom Novi Pazar, pa do štrajka profesora i nastavnika, ali ne i generalnog štrajka, što bi dovelo do apsolutne paralize države, a samim tim i raspada iste, što bi se, ruku na srce, teško moglo izbjeći bez nasilja i pokušaja odblokiranja, ali ovo je sve hipotetički jer, nije se desilo, a pitanje je i da li će.

Ciklus se donekle zatvorio traženjem raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora, koji su i dalje u izmaglici, a tako će, po svemu sudeći biti i dalje, jer bi izbori definitivno mogli biti onaj okidač koji nedostaje, odnosno povod koji bi artikulisao nezadovoljstvo, kao što je to bio slučaj sa Slobodanom Miloševićem i 5. oktobrom. Očekivati da će ijedna strana priznati poraz je iluzorno.

Jedni jer su uvjereni da će građani podržati studentsku listu, koja je isto tako u izmaglici kao i izbori, a drugi da će dosadašnji sistem ucjena, prevara, malverzacija sa biračkim spiskom, kupovina glasova, itd, biti opet dovoljan za opstanak, ali se ipak ne žuri nigdje. Računa se na to da će se nezadovoljstvo ispuhati, da će se zaboraviti, ali to se po prvi puta nije desilo, što je pokazao komemorativni skup u Novom Sadu gdje se, prema procjeni Arhiva javnih skupova, sakupilo oko 110.000 ljudi.

A među tih 110.000 ljudi i studenti i studentkinje iz Novog Pazara koji su za 16 dana pješke prešli preko 400 km da bi stigli u Novi Sad, gdje im je, dan ranije pripremljen neočekivani doček.

SIMBOL NOVOG DRUŠTVA U NASTAJANJU

I tu bi valjalo malo zastati. Iz poštovanja. Ali i zato jer možda prisustvujemo rađanju nekog novog društva koje neće obilježavati vjerske i nacionalne podjele i koje će biti prožeto razumijevanjem i solidarnošću. Ali, biće na tom putu puno zamki.

Prvo, da studenti Državnog univerziteta u Novom Pazaru (DUNP) i nisu krenuli u blokade i proteste, niko im ne bi smio ni kritike uputiti jer se Srbija prema Bošnjacima Sandžaka itekako znala ogriješiti. Štoviše, znala ih je i ubijati. Sjetimo se Sjeverina (ubijeno 17 građana Srbije bošnjačke nacionalnosti nakon otmice iz autobusa)  i voza u Štrpcima (ubijeno 20 građana Srbije, mahom bošnjačke nacionalnosti, nakon otmice iz voza).

Ipak, krenuli su u blokade, a na kraju su jedini i ostali u blokadi do današnjeg dana.

A najpozitivniji događaj, u toku tih proteklih godinu dana, bio je odgovor građana Srbije na upad rektorke Zane Dolićanin, zajedno sa batinašima i policijom, u zgradu DUNP. Na poziv studenata u roku od par sati pred zgradom je bila tolika količina ljudi, iz raznih krajeva Srbije, da su prozvana rektorka i batinaši bili prinuđeni napustiti zgradu, gdje su ponovno ušli studenti. I tu su ostali do danas.

Prethodno je Novi Pazar, nakon Novog Sada, Niša, Kragujevca, gdje su studenti pješačili i gdje su održavani protesti, bio srce neke drugačije Srbije, kakvu do tih momenata nismo imali prilike viđati često.

A nju predstavljaju Kenan, Emina, Esad, Ahmed, Davud… a kao simbol se ipak izdvojila Nadija, djevojka sa hidžabom, čija je slika, zajedno sa Savom iz Ćuprije, koji je uplakanu grli, postala simbolom tog novog društva u nastajanju. Ili se bar nadamo da je tako jer će za to biti potrebno puno snage da se izađe iz kaljuge koju su ostavili prethodnici, u što se, na žalost sama Nadija morala uvjeriti na teži način nakon što su je napadali zbog grljenja sa Savom, jer da to nije u skladu sa vjerskim običajima.

“Napadi na mladu Novopazarku kojima poslednjih dana svedočimo putem duštvenih mreža pokazuju gde se trenutno kao društvo nalazimo. Ipak, raduje me činjenica da je daleko veći broj mojih sugrađana, ali i šire javnosti, koji podržava ove mlade ljude, pa čak i kada neki misle da greše”, kazala je novinarka iz Novog Pazara Amela Bajrović za N1.

POSTGAZIMESTANSKI NARATIV

Igraće na tu kartu i vlast, prozivati ih da oni smatraju da je u Srebrenici načinjen genocid, te da time čitav narod smatraju genocidnim, što nije novost. I nije da se u tu zamku neće niko uplesti. Aleksandar Vučić i radikali postavili su dosta tih zamki na putu ka stvaranju nekog drugačijeg društva zasnovanog na razumijevanju i solidarnosti, a sve su već odavno viđane, ali opet nešto nismo naučili.

Posebno izdvajamo onaj vidovdanski skup na Trgu Slavija koji je više ličio na vidovdansko okupljanje na Gazimestanu sa Slobodanom Miloševićem na čelu.

Da li su to bile vrijednosti koje mogu dijeliti mladi Bošnjaci iz Pazara i Sandžaka? Da li im je bilo lako slušati ih? Nedostajao je samo Vuk Drašković da uzvikne da će sjeći ruku svakome ko ponese turski/bošnjački barjak. Ili neko sličan njemu, jer to je isti taj postgazimestanski narativ.

I opet, veličina tih mladih ljudi je što ni tad nisu odustali jer oni, baš kao i studenti drugih univerziteta, ali i učenici srednjih škola, žele od ponuđenog izgraditi nešto novo i bolje, jer ni tamo gdje se decenijama bježalo ne cvjetaju više ruže.

I možda je tih prvih godinu dana bilo lakše i izdržati sve ispite i održati energiju i sad, možda više nego ikad, pitamo se šta i kako sad?

Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, koji je poginuo nakon pada nadstrešnice, krenula je u štrajk glađu. Prije nego je objavila da će to biti njen naredni korak, rekla je da se ograđuje od studenata i da je to sad njena borba, a još prije toga prozvala je Vučića da raspiše izbore.

Izbora nema, a po svemu sudeći skoro ih neće ni biti. Bar ne dok “precednik” i ljudi oko njega ne obezbjede dovoljan broj sigurnih glasova, ali to će ovoga puta ići teže nego inače, zbog budne javnost, ali i zbog sve više packi koje se dobijaju iz Brisela, a dio njih dolazi upravo zbog loših izbornih uslova.

Osim sporadičnih istupa predstavnika opozicije koji su tražili promjenu odnosa predstavnika EU prema vlastima u Srbiji, na ulici ne postoji ta spona sa Evropom, što nužno ne mora biti loše, jer neke stvari se moraju riješiti bez vanjske pomoći. Pod uslovom da postoji jasna ideja kako vlast razvlastiti, ali to trenutno nije slučaj.

Pojedini fakulteti se opet odulučuju za ulazak u blokade, Kenan i Ahmed, sa DUNP-a, izgubili su status studenta na tom univerzitetu i kao da se opet očekuje od studenata da sami biju bitke dok oni koji su ih u govna i uvalili povremeno izađu na ulicu, zavijore barjakom, uzviknu „Vučiću pederu“ ili „Aco šiptare“ i vrate se u kaljugu iz koje su iznikli.

A „narod“ će se grijati slikama Nadije i Save, jer pitanje da li će drugog grijanja zbog sankcija NIS-u i biti. A sve zato jer generalnog štrajka nije bilo, a po svemu sudeći neće ga ni biti. Zašto?

Solidarnost se i dalje pokazuje samo ako ona nužno ne zahtjeva preveliku žrtvu.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

ODGOVORNOST, ŠTA JE TO: Ni najbrutalnija ubistva, ni najgore pedofilske afere naše političare ne mogu natjerati na ostavke

KAKO SU U NS RS POMETENE GODINE SRBOVANJA: Kamo dalje, Dodiče?

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————