TANJA TOPIĆ: Sunovrat stanja slobode medija

Reformski zamah u Bosni i Hercegovini se vrlo brzo pretvorio u reformski sunovrat. Optimisti su postali skeptici, a BiH nije izašla iz začaranog kruga sopstvenih etnonacionalnih okova i teško da to može učiniti postojeća kvazielita na vlasti.

Put od dobijanja kandidatskog statusa polovinom decembra 2022. godine do danas popločan je paradoksima, rastom euroskepticizma, pojačanim proruskim narativom u Republici Srpskoj i padom podrške građana ovog entiteta za život po evropskim standardima. Čovjek koji smatra da je najviše učinio na evropskom putu zemlje, nakon susreta sa Putinom, postao je jedan od najvećih euroskeptika, istovremeno nudeći državi blagostanje BRIKS-a (ekonomski savez Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike).

Od tada podrška Evropskoj uniji građana u entitetu Republika Srpska pala je gotovo za 20 procenata.

Jedan od zahtjeva Evropske unije koji stoji pred državom bio je stvaranje ambijenta za slobodne i profesionalne medije. U shvatanju medijskih sloboda političkom vrhu Republike Srpske to je značilo pojačati pritisak na one koji se usude kritikovati vlast skloniju autokratiji nego demokratiji. Gušenje koje je do tada imalo karakter suptilnijeg ekonomskog i pojačanog verbalnog  pritiska dobilo je formu restriktivnog zakonskog stezanja obračuna oko slobodoumnih novinara i kritičara.

Njih smo mogli ionako izbrojati na prste ruku. Stanje slobode medija tako se nakon smještanja klevete u krivično djelo sunovratilo za dobrih dvadesetak mjesta, prema istraživanjima relevantnih organizacija koje prate ovu oblast.

Bitka između dijela novinarske zajednice, dijela međunarodnih zvaničnika, onih zabrinutih, na jednoj strani, i Milorada Dodika na drugoj, trajala je mjesecima, iscrpila je novinare i aktiviste, istovremeno pokazavši naličje dijela civilnog društva.

Neki aktivisti nevladinih organizacija „preplašeni“ od etiketiranja aktuelne vlasti nisu smjeli iskoračiti u javnost kako ih ovi politički gospodari života i smrti ne bi prepoznali kao strane plaćenike. Na proteste protiv famoznog, kolokvijalno nazvanog zakona o stranim agentima, izašlo je desetak aktivista, a tobožnje proteste pratilo je dvadesetak televizijskih kamera.

Time je stavljena tačka na slobodnomisleće pojedince u malom provincijalnom društvu. U anesteziranom društvu, koje je decenijama odgajano jezikom mržnje prema neistomišljenicima i pripadnicima drugih etničkih i vjerskih grupa, od kojeg se nije očekivalo da misli pogotovo da ne iskazuje mišljenje javno, sem ukoliko ono nije nekritičko klicanje vođama i padanje u etnonacionalni zanos, postalo je poželjno i društveno prihvatljivo, ne samo verbalno vrijeđati i omalovažavati novinare, već ih i fizički napadati. Bilo je prihvatljivo da profesori koji uče mlade naraštaje pozivaju javno na obračun sa novinarima „koji laju“, ili u nešto blažoj varijanti „pišu svašta, pa ih treba naučiti pameti“.

Tako izgleda obrazovanje na naš način. Zvaničnici su ta zla novinarska bića unaprijed osudili da su sami uništili sopstvenu imovinu, dajući stručne policijske i pravosudne ocjene – sklonost ka sadomazohističkim porivima, poput nekih opozicionih političara.

Opijena nacionalnim zanosom, javnost je podržala ustaljene mantre kojima političari godinama kontaminiraju javni prostor. Novinari su na ovom prostoru prešli put od patriota i produženih ruku vladajućih, slijepo se držeći podjele na „naše i njihove“, i za njih je bilo rezervisano mjesto uz skute vlasti. Časni izuzeci su nastojali pod političkim i ekonomskim pritiscima služiti profesionalnim standardima, nastojeći u zaglušujućoj patriotskoj buci pokazati da bez slobode medija nema demokratskog društva. Nacionalisti i patriote su ih nadglasali.

Ovjera ovakvih retrogradnih stavova stizala je i kroz presude entitetskih sudova, koji su pronikli u glave političkih klevetnika, javno podučavajući građane kroz presude da strani agent nije špijun, već agent za nekretnine, agent za lobiranje ili pak računarski operater.

Tako je paradoksalnost postala zaštitni znak evropskog puta BiH. Vladavina prava u koju su se tobože zaklinjali nosioci reformskog zamaha pretvorena je u osjećaj srama u pristojnom dijelu društva, dok za same vinovnike predstavlja vrhunac cinizma i izrugivanje zakona i pravde. Uvjerili smo se u to zadnjih godinu dana kada su kočničari postajali reformatori, zaštitnici Ustava njegovi najveći kršitelji. Kako su oni koji svakodnevno govore da je EU poput sopstvene države BiH „nakaradna konstrukcija“ koja samo što se nije raspala, najviše doprinijeli integraciji BiH u EU.

Kako objasniti običnom smrtniku da ga vodite u nešto što samo što se nije raspalo?

Kako mu objasniti raskorak na tom putu – taj sudar suprotnih vrijednosnih paradigmi, a da taj kojim ste manipulisali decenijama i kojeg ste indoktrinirali, ne vidi dalje od nacionalističkog nosa.

U ovdašnjem političkom svijetu reforme su sinonim za pošast sa zapada, jer neće nama „kolonijalni upravitelji“ govoriti kako da uredimo sopstvenu državu kad smo je sami uredili po sopstvenoj mjeri. Ta mjera počiva na političkoj korupciji, kršenju zakona, bahatosti i primitivizmu čelnih ljudi, kršenju ljudskih prava, omalovažavanju političkih protivnika, autoritarnom okovu i gromoglasnoj šutnji pravosudnih institucija. Jednom riječju – tim svijetom prošao je politički cunami.

Na nama je da izaberemo put.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

NAKON PRIČE VALTERA: Tužilaštvo će istražiti odgovornost Stanivukovića u dodjeli posla za gradnju “Kuće predah”

BIH I DALJE DRUGA NAJGORA EVROPSKA DRŽAVA PO KORUPCIJI: Šta može uraditi POSKOK sa više od 700 predmeta u ladicama?

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!