Javna uprava i javni sektor u cjelini u savremenim demokratskim državama shvataju se kao uslužni servis građanima čiji način funkcionisanja nesumnjivo u bitnom određuje kvalitet života i ukupan društveno-ekonomski razvoj.
Razvoj koncepta dobrog upravljanja, ali i informaciono-tehnološka revolucija, bez presedana pred javni sektor postavljaju sve veće izazove čak i u tehnološki i demokratski najrazvijenijim zemljama. Za one manje razvijene zemlje, kakva Bosna i Hercegovina nesumnjivo jeste, imperativ razvoja i transformisanja javne uprave bi otuda morao figurirati kao jedan od prioritetnih zadataka.
BOSNA I HERCEGOVINA ČAK I BEZ PROLAZNE OCJENE
Značaj reformisanja javne uprave jasno je prepoznat i u kontekstu evropskih integracija, što potvrđuje i činjenica da je reforma javne uprave dio klastera 1 tzv. Fundamentals, odnosno osnovnih ili temeljnih oblasti.
Jednako tako reforma javne uprave jedan je od famoznih 14 prioriteta iz mišljenja Evropske Komisije o aplikaciji BiH za članstvo u EU.
Počeci strateški koncipiranog procesa reforme u BiH vezuju se za sada već davnu 2003. godinu, kada je na inicijativu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) proces pokrenut, zatim uskoro potom uspostavljen Ured koordinatora za reformu javne uprave – PARCO, te izvršeni sistemski pregledi javne uprave i sačinjena prva sveobuhvatna strategija reforme javne uprave.
Premda ne postoje zvanični i sveobuhvatni podaci, prema dostupnim procjenama u reformu javne uprave uloženo je više od 100 miliona eura, najvećim dijelom donatorskih sredstava, uglavnom EU, ali i pojedinačnih bilateralnih donatora. Koncipirane su i usvojene dvije sveobuhvatne strategije za reformu javne uprave, koje su trebale da adresiraju ključne reformske izazove.
Sve u svemu, više od dvije decenije poslije, izvještaj Evropske komisije o BiH za 2025. godinu konstatuje da se BiH, kada je u pitanju reforma javne uprave, nalazi tek između rane faze i određenog nivoa pripremljenosti.
Ovakva ocjena bi, prevedena sa birokratskog jezika na jezik brojki, zapravo značila da je na skali od 1 do 5, BiH dobila ocjenu između 1 i 2, dakle još uvijek niti prolaznu. Isto tako, prema podacima iz posljednjeg monitoring izvještaja SIGMA (zajednička inicijativa EU i OECD), koja vrši procjenu napretka u ključnim oblastima za reformu javne uprave za potrebe Evropske komisije u 6 ključnih oblasti ovog procesa (Strateški okvir; Razvoj politika i koordinacija; Državna služba i upravljanje ljudskim resursima; Organizacija, odgovornost i nadzor; Pružanje usluga i digitalizacija; Upravljanje javnim finansijama) BiH je rangirana najlošije u pet oblasti u konkurenciji zemalja zapadnog Balkana.
Za građane kao korisnike usluga javne administracije ključni segment reforme javne uprave – Pružanje usluga i digitalizacija, pomenuti SIGMA monitoring izvještaj ocjenjuje kroz princip „Korisnici su u centru pažnje u procesu dizajniranja i pružanja javnih usluga“ ocjenom 10 na skali od 0 – 100, mjereći i kvalitet zakonskog okvira i njegovu implementaciju kroz pružanje usluga. Otuda i nije nikakvo iznenađenje da, prema podacima Balkanskog barometra (istraživanja Regionalnog vijeća za saradnju), tek 18% građana je zadovoljno kvalitetom pruženih javnih usluga (i to tek 2% građana u potpunosti, a 16% uglavnom zadovoljni).
DOMINANTAV UPLIV POLITIKA
Ovako poražavajući rezultati, potpuno očekivani za bosanskohercegovačke prilike, ne zavrijeđuju čak ni posebnu sjednicu ili čak tačku dnevnog reda bilo kojeg od brojnih parlamenata, da ne govorimo o formiranju anketne komisije ili slične inicijative za otvaranje rasprave o dometima ključnih reformskih izazova.
Problemi koji BiH ima sa javnom upravom tek periodično zavrijede pažnju medija, najčešće kroz kratku agencijsku vijest o održanom skupu ili kafkijanskim procesima usvajanja strateških dokumenata koji poslovično skupljaju prašinu bez da bilo ko ozbiljno razmišlja o njihovoj primjeni.
A problemi koji proizilaze iz odsustva rezultata u reformi javne uprave teško da mogu biti veći i kompleksniji. Nakon skoro četvrt vijeka, uz ozbiljna uložena sredstva i navodnu prioritizaciju ove reforme – rezultati su gotovo u potpunosti izostali. Javna uprava u BiH je i dalje višestruko predimenzionirana, istovremeno tragikomično nekompetentna i neefikasna, dok građanima i privredi kao krajnjim korisnicima pruža apsurdno nizak nivo javnih usluga.
Na nivou opšte logike je jasno da je nemoguće zamisliti ekonomski razvoj bez poticajnog poslovnog okruženja, a što je opet nezamislivo bez elementarne efikasnosti javne uprave. Isto tako, elementarni iskorak u bilo kojoj oblasti je nemoguć ukoliko ne postoje kadrovi u javnoj upravi sa elementarnim kompetencijama da kreiraju i provedu pristojne javne politike koje bi trebale odgovoriti na ključne društvene i ekonomske izazove.
Imajući u vidu ključne nalaze iz izvještaja i Evropske komisije i SIGMA, nameće se pitanje ostvarivanja same svrhe javne uprave kao takve. Da li je, dakle, javna uprava u cjelini gledano u funkciji ostvarivanja javnog interesa i ostvarivanja svoje temeljne svrhe – pružanja kvalitetnih usluga građanima i poslovnom sektoru? Evidentno, pomenuti nalazi daju puno razloga za skepsu da je tomu tako.
Analiza ključnih procesa unutar javne uprave, kao što je proces kreiranja javnih politika ili proces zapošljavanja, nude nedvosmislene indikacije da je zapravo moguće detektovati vrlo značajan, pa čak i dominantan upliv partikularnih interesa u domen djelovanja javne uprave. Ne treba dakako biti kandidat za Nobelovu nagradu da bi se zaključilo da ovi partikularnih interesi zapravo predstavljaju interese političkih partija i to prevashodno onaj najvažniji od svih – zadržavanje vlasti.
OKO 340.000 ZAPOSLENIH KAO SOLIDNA IZBORNA BAZA
Oba pomenuta procesa, i kreiranje javnih politika i zapošljavanje, solidno su uređeni odgovarajućim zakonskim okvirom, međutim neodgovarajućom provedbom zakona jako često ili gotovo u pravilu ne ostvaruje se osnovna svrha ili principi zakona, a to bi u slučaju javnih politika bilo donošenje i provođenje javnih politika u javnom interesu, temeljeno na pokazateljima uz odgovarajuće analize i otvoren i inkluzivan proces, odnosno u slučaju zapošljavanja da se ono vrši na temelju kriterija meritornosti.
Za elaboraciju teze da je neuspjeh u reformi javne uprave zapravo rezultat dubokih strukturnih problema u zemlji, prije svega disproporcionalne monopolizacije moći i zarobljavanja države, odnosno podređivanja funkcionisanja države partikularnim interesima vladajućih elita, potrebno je uzeti u obzir makro perspektivu, odnosno ukupnu sliku javnog sektora – činjenicu da BiH ima jedan od najvećih javnih sektora u Evropi i šire.
Prema podacima Svjetske banke, ukupan broj zaposlenih u javnom sektoru (napomene radi ovaj podatak se tiče ukupnog javnog sektora koji, osim javne uprave, u užem smislu uključuje i obrazovanje, zdravstvo i javne preduzeća) iznosi oko 340.000 ili više od 40 % od ukupnog broja zaposlenih u zemlji od oko 850.000. Oko 60 % svih fakultetskih obrazovanih radi u javnom sektoru. Istovremeno, BiH se zbog enormne depopulacije suočava sa problemom manjka radne snage, dok javni sektor ionako preveliki za zemlju veličine BiH nastavlja da raste.
Prvo i najlogičnije pitanje od kojeg bi trebala početi svaka elementarna diskusija bi bilo: da li je i zašto BiH potreban toliko glomazan i po svim parametrima hipertrofiran javni sektor koji je istovremeno i izrazito, tragikomično neefikasan?
Odgovor je zapravo vrlo jednostavan – nije potreban.
Ali je itekako potreban vladajućim partijama, koje imaju gotovo neograničenu moć kako bi generisale podršku birača na izborima. Oko 340.000 zaposlenih u javnom sektoru, kada tome dodamo i članove porodica, predstavljaju vrlo solidnu biračku bazu. Zato bi razumne javne politike koje bi išle u pravcu optimizacije javnog sektora, odnosno redukcije broja zaposlenih na odgovarajuću mjeru, za političke partije zapravo bilo rezanje grane na kojoj sjede.
Ključna i suštinska razlika između uloge javne uprave i javnog sektora u cjelini u zemljama poput BiHi zemalja sa konsolidovanim demokratskim uređenjem upravo je u činjenici da ovdje javna uprava nije servis građana, već vladajućih političkih partija u funkciji njihovog održanja na vlasti.
Stoga, dok ne dođe do konceptualne promjene u shvatanju svrhe javnog sektora kao takvog, nikakve strategije ni projekti tehničke pomoći neće donijeti suštinsku promjenu.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Pročitajte još:
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
