KRV KOJA VIŠE NIJE ZA DRUGE: Kako je sistem otpisao otrovane mještane Vareša dok rudnik hroma dobija sve dozvole (KRATKI FILM)

Krv mještana Vareša više nije za druge. Kantonalna bolnica u Zenici je zbog olova u krvi ovih ljudi odlučila da od njih do daljnjeg ne uzima krv za transfuziju – što je možda i najalarmantniji nalaz o tome šta se dešava u ovom gradiću u srcu Bosne.

Dok dio mještana upozorava da su otrovani i napušteni, a drugi strahuju da će im olovo u medu i povrću oduzeti i posljednji izvor prihoda, kompanija Vareški minerali Miloša Bošnjakovića u međuvremenu je dobila posljednje dozvole za otvaranje novog rudnika hroma.

U OPŠTINI, AGENCIJI I OHR-U ZAKOPČANI DO GRLA

Saglasnost koja je uklonila i posljednju prepreku za istraživanje hroma na području regije Duboštica–Tribija stigla je 19. februara ove godine iz Agencije za vodno područje rijeke Save, iste one koja je ranije tvrdila da neće izdati nikakve dozvole dok traje spor oko korištenja državne imovine. Tako procesi trovanja krvi i novih dozvola, ispostavlja se, teku paralelno.

Ranije su Vareški minerali dobili Rješenje o prethodnoj vodnoj saglasnosti kao i Rješenje o vodnoj saglasnosti od Opštine Vareš. Zanimljivo, oba Rješenja izdata su istog dana, 17. novembra prošle godine.

Na pitanja novinara Valtera nije stigao nijedan odgovor ni iz opštine Vareš kao ni iz Agencije za vodno područje rijeke Save. Iz ove agencije su ranije tvrdili da neće izdati nikakve saglasnosti sve dok traje spor oko korištenja državne imovine i pored Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom. O svemu je Valter pisao u serijalu istraživačkih tekstova o namjeri otvaranja rudnika hroma u regiji Vareša.

Ranije je profesor Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu, upozoravo da je planirani rudnik hroma smješten u srcu jedne od najvrednijih šumskih cjelina u Bosni i Hercegovini. Riječ je o području Tribija–Duboštica, do kojeg se dolazi dolinom rijeke Krivaje, a koje obiluje najproduktivnijim i najkvalitetnijim šumama u zemlji. Ballian je upozorio da su upravo te šume sada pod ozbiljnom prijetnjom zbog sječe koja se vrši radi pripremnih istražnih radova.

Objašnjenje raspolaganja državnom imovinom od strane privatne kompanije tražili smo i od kancelarijeVisokog predstavnika u BiH (OHR), ali odgovor nismo dobili. Inače, Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom u BiH nametnuo je visoki predstavnik Kristijan Šmit. Ta odluka izazvala je ogromnu političku krizu u Bosni i Hercegovini, ali nije bila prepreka za saradnju institucija sa privatnim kompanijama i dozvolama za korištenje državne imovine i pored tog nametnutog zakona. 

Vareški minerali bušili su i prije dobijanja vodne saglasnosti koju su potpisali u Agenciji sliva rijeke Save, svjedoče sagovornici Valtera. Zaimljivo, Agencija je vodne saglasnosti Vareškim mineralimaizdala tek nekoliko dana nakon što je Federalnoj inspekciji prijavljeno da se na istražnom području buši bez potrebnih dozvola. Uprkos ranijim najavama nikakav postupak, za sada, nije pokrenulo ni Pravobranilaštvo BiH.

„Umjesto da nadležne inspekcije djeluju, one ne izlaze na teren po našim prijavama. Kantonalni inspektor izlazi na teren tek u drugom mjesecu i on konstatira da su oni izvodili određene radove i da nisu imali vodnu suglasnost. Kantonalni inpektor obavijestio je federalnog inspektora koji izlazi na teren 5. februara i obavještava federalnu inspekciju, a nakon toga samo desetak dana kasnije oni dobijaju vodnu saglasnost od agencije za sliv rijeke Save“, priča Miroslav Pejčinović iz udruženja Opstanak iz Vareša.

NA STOTINE MJEŠTANA OTROVANO OLOVOM

Naši sagovornici svjedoče i da im Federalno ministarstvo energije i rudarstva nikada, za razliku od javnih rasprava za Rudnik Rupice, nije dostavilo zapisnike sa javnih rasprava u vezi geoloških istraživanja i otvaranja rudnika hroma a koje su, navodno, održane u prostorijama Vareških minerala u ovoj opštini.

U međuvremenu, dok traje saga o tome hoće li ili neće na području opštine Vareš biti otvoren rudnik hroma, mještani ovog gradića u srcu Bosne i Hercegovine trpe posljedice otvaranja prvog multinacionalnog rudnika na području te opštine.

Rudnik Rupice sada u vlasništvu kanadske kompanije DPM radi već nekoliko godina. Ta kompanija je rudnik u junu prošle godine za 1,25 milijardi dolara kupila od britanskog Adriatic Metalsa. Rudnik je otvoren 2024. godine, a otvaranju su prethodila geološka istraživanja koje je radila, takođe, kompanija u vlasništvu Miloša Bošnjakovića, Easter mining.

Iako mještani upravljanje rudnikom od strane kanadske kompanije u odnosu na britansku hvale, brojke su neumoljive. Kod više od tri stotine mještana Vareša koji su pristali na analizu krvi utvrđena je „nedozvoljena“ koncentracija olova u krvi. Prva testiranja platila je kompanija u čijem vlasništvu je Rudnik Rupice, posljednja su organizovana u privatnoj režiji pojedinaca.

Pejčinović priča da ni kantonalne ni entitetske federalne inspekcije i ostale nadležne institucije ne pristupaju problemu ozbiljno.

„Federalno ministarstvo energije i rudarstva poziva se na izvještaj zavoda za zdravlje i sigunost hrane iz Zenice koji kaže da su rezultati analize krvi građana očekivani za industrijsku zonu. A šta spada u industrijsku zonu – o tome bi se dalo pričati“, kaže on.

U njegovoj krvi takođe se nalazi povišena koncentracija olova. Iako ne živi ni u blizini rudnika ni u blizini odlagališta jalovine. Problem je u tome što od rudnika do jalovišta dnevno veliki broj kamiona prevozi jalovinu transportnim putem dužine 28 kilometara. Zato su rezultati analiza tla i biljaka pokazali visoku koncentraciju olova na mjestima fizički prilično udaljenim i od rudnika i od jalovišta, ali uz transportni put koji prolazi kroz nekoliko sela.

„Zašto ja u gradu, koji nemam nikakve veze ni sa industrijom i industrijskim aktivnostima, ne živim blizu ni deponije ni Rupica, imam olovo u krvi? E to je ta stvar. I stalno je ista priča kao neće nam niko doći u Vareš. Pa šta mi trebamo ćutati o tome da nas sve potruju da ima ugostitelj posla, da proda sir i med. To je smiješno“, priča Pejčinović u razgovoru sa novinarom Valtera.

KRV MJEŠTANA VAREŠA VIŠE NIJE ZA TRANSFUZIJE

Kada je izvještaj o zagađenosti tla u pitanju, sagovornici Valtera navode da federalni ekološki inspektor objašnjava kako to ne spada u njegovu nadležnost „jer se ne nalazi u ekološkoj dozvoli“. Što dalje implicira da bi industrijska zona trebala biti samo ono što se nalazi u ekološkoj dozvoli. U kojoj nisu transportni putevi.

„Oni tvrde da to ne spada u ekološku dozvolu. Nije nadležan ekološki federalni inspektor. On je samo nadležan za ono za šta su oni izdali ekološku dozvolu, a za ovo ostalo, evo sad se ovdje pojavi zatrovanje tla usred Vareša, nije nadležan niko. Kantonalni prebaci federalnom, federalni prebaci kantonalnom, i tako se oni igraju“, priča Miroslav Pejčinović. 

U međuvrenu su, kako smo već naveli, iz Kantonalne bolnice u Zenici obavijestili, interno, da se od mještana Vareša ne može uzimati krv za potrebe transfuzije i donacija krvi!

Direkcija ove bolnice je u izvještaju koji je u posjedu Valtera obavijestila direktora te zdravstvene ustanove Tarika Zulovića, u aprilu ove godine, da, iako toksikološki postoje određeni referentni pragovi za olovo u krvi, Svjetska zdravstvena organizacija jasno navodi da ne postoji sigurna razina olova u krvi, posebno kada su u pitanju osjetljive grupe stanovništva.

„Problem je što trenutno ne postoje jasno definirane i široko prihvaćene smjernice o postupanju sa darivateljima iz populacija potencijalno izloženim povećanim koncentracijama olova, i većina odluka se svodi na osobnu procjenu transfuziologa. Zbog svega gore navedenog nismo spremni jedini preuzeti odgovornost za eventualne rizike za pacijente/primaoce krvi, te i dalje ostajemo pri odluci da do daljnjeg ne organiziramo akcije darivanja krvi na području Vareša“, navodi se u dopisu direktoru.

Informacije o prisustvu olova u krvi ljudi, biljkama i prehrambenim proizvodima u potpunosti ne demantuju iz Federalne Vlade, ali uvjeravaju da situacija nije alarmantna u mjeri u kojoj se prikazuje.

„Rezultati analiza pokazali su da voda za piće i mlijeko u trenutku uzorkovanja nisu predstavljali izvor kontaminacije olovom. Većina analiziranih uzoraka voća i povrća bila je zdravstveno ispravna, uz pojedinačno odstupanje kod jedne kulture koja raste u direktnom kontaktu sa tlom. Analize meda, soka od aronije i džema od šipka, također su pokazali da su uzorci zdravstveno ispravni“, piše u informacijifederalnog Ministarstva energetike, rudarstva i energetike iz aprila ove godine.

Dok vlasti uvjeravaju da situacija (još) nije dramatična, mještani sela oko odlagališta jalovine koju koristi kompanija DPM nisu previše optimistični. Svjedoče da jeste činjenica da se novi vlasnici rudnika trude da minimiziraju štetu, ali da je isto tako ona već učinjena. Sada se čeka rasplet.

MJEŠTANIMA UGROŽENI POSLOVI I EGZISTENCIJA

Iako vlasti tvrde da problema nema, na terenu je priča drugačija. Marko Mirčić, čija kuća se nalazi nekoliko stotina metara od jalovišta, decenijama se bavi proizvodnjom meda. Ispred kuće su i dalje košnice sa pčelama. Pokazuje analize koje govore da se od 2023. u medu povećava koncentracija olova. Ta koncentracija je i dalje u „dozvoljenim“ vrijednostima, ali svake godine raste.

„Godine 2023. je bila 0,05, 2024. 0,08 pa je izašlo na 0,09 a njihove granice su 0,10 koliko je dozvoljeno“, objašnjava Mirčić.

Ključna je naredna analiza ovogodišnjeg prinosa meda, priča Mirčić. Od rezultata te analize zavisiće i dalja sudbina njega i njegove porodice. Ukoliko analiza pokaže da je prisustvo olova u medu prešlo dozvoljene granice, Marko je u velikom problemu. Ostaje bez prihoda i egzistencije. O svemu je, kaže, već pričao sa predstavnicima kompanije.

„Ništa pametno ne očekujem, ja sam skoro pričao sa jednim predstavnikom firme koji je dolazio tu i razgovarali smo na tu temu. Sad svi čekamo nekakve te rezultate krajnje ove godine i onda će se po tom pitanju i rješavati kad dođe. Sad je ok. Ako bude ok, dobro. Dobro vama, dobro meni. Ja sad trenutno radim s tim u tim nekim dozvoljenim granicama. Imam i mušteriju koja to kupi, iako mušterija zna da ima olova u tome. Sad ako pređe tu granicu, onda će to biti veliki problem“, priča Marko Mirčić u razgovoru sa novinarom Valtera.

Njegov komšija Mijo Josipović dobio je rezultate analize krvi koji su pokazali da ima povišenu koncentraciju olova, iznad referentnih vrijednosti.

„Ko će platiti liječenje, ne plaća niko, a ja ne mogu. Ja imam penziju 630 maraka. Oni će raditi svoje, navodno govore da će oni to dizati jednom. Ono je kancerogeno sigurno. Ja ovdje kosim i prašina ide i ja sam ovo udisao. Ona je manje (pokazuje na suprugu) i ona je 11,1. Prašina je 100 posto. Oni to malo sad pokušavaju… Nema države”, priča Josipović, i dodaje da čeka da vidi šta će pokazati analize ovogodišnjeg roda povrća i šipka.

Ima li države – pokušao je novinaru Valtera da odgovori predsjednik Vlade Federacije BiH Nermin Nikšić. On tvrdi da je situacija komplikovana i zbog komplikovanog uređenja Federacije i različitih nadležnosti na različitim nivoima vlasti.

„Od Vlade Federacije se uglavnom traži, a vrlo malo stvari dolazi u ovim podjeljenim nadležnostima direktno Vladi Federacije. Imate lokalni novo, kanton, pa Federaciju. Ne znam tačno detalje vezano za ta istraživanja, u svakom slučaju ono što jeste u nadležnosti Vlade Federacije mora ići u skladu sa zakonskim procedurama i moraju se ispoštovati svi rokovi koji su potrebni“, kaže Nermin Nikšić.

U međuvremenu se, što je i očekivano kod velikih rudarskih projekata, oko rudnika u Varešu formirala mreža domaćih kompanija koje direktno ili indirektno obavljaju različite poslove za rudnik i povezanu infrastrukturu.

Među njima je i zaštitarska agencija Condor iz Zenice, koja godinama obavlja poslove obezbjeđenja za rudnik. Ta kompanija je donedavno bila u vlasništvu federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka. Na pitanja o prirodi i vrijednosti poslova koje Condor obavlja za rudnik odgovori nisu stigli ni iz kompanije Dundee Precious Metals ni iz Condora, kao ni iz kabineta ministra Isaka.

Istovremeno, Izvještaj o finansijskoj reviziji JKP Vareš za 2024. godinu pokazuje ozbiljne probleme u provođenju javnih nabavki i komercijalnih poslova tog javnog preduzeća. Revizori upozoravaju da najmanje 1,2 miliona maraka nabavki nije provedeno kroz adekvatne procedure javnih nabavki. U izvještaju se navodi i da preduzeće, kroz posebnu radnu jedinicu za održavanje puteva i niskogradnju, već godinama obavlja i tržišne poslove. 

Iako iz revizorskog izvještaja nije moguće precizno utvrditi koje su sve kompanije bile angažovane na poslovima povezanim sa rudnikom, više sagovornika Valtera tvrdi da je dio poslova koje je JKPobavljalo za potrebe rudarskog sektora dalje realizovan preko privatnih podizvođača.

Među kompanijama koje se povezuju sa tim poslovima pominje se i zenički Almy, čiji kamioni svakodnevno učestvuju u transportu jalovine između rudnika Rupice i odlagališta u Pržićima. Iz JKP Vareš nisu odgovorili na pitanja novinara o poslovima koje su obavljali za DPM niti o eventualnim angažmanima privatnih podizvođača.

„Ovo preduzeće u okviru posebne radne jedinice (Održavanje puteva i niskogradnja) već dugi niz godina obavlja i poslove na tržištu“, kratko su odgovorili iz JKP Vareš.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

BiH NA RASKRŠĆU BEZ SEMAFORA: Visokom predstavniku nema ko da piše

MIRO DŽAKULA, KRALJ NEKRETNINA: Kako je vlasnik granapa postao jedan od najbogatijih ljudi u BiH (VIDEO PRIČA)

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!