Mićo Carević, banjalučki profesor Ustavnog prava, analizirajući političku scenu bh. entiteta Republika Srpska, 1999. godine je rekao ko je zapravo Milorad Dodik, zapravo se referirao i na tadašnjeg premijera RS.
I dok su zapadni zvaničnici Dodika kitili epitetom „dašak svježeg vjetra na Balkanu“, Carević se prisjetio kako je tokom rata, ali i neposredno nakon njega, taj hvaljeni demokrata s ove strane Drinedanima bio spreman strpljivo sjediti u hodniku ispred ureda Slobodana Miloševića ne bi li ga ovaj primio. No, nije Dodika tih godina zanimala ni politika, ni budućnost RS, nego, isticao je Carević, lični „biznis“ za koga je bio nužan Miloševićev blagoslov.
ZAGRLJENI, ZAGRLJENI
Ali već 1998/99. godine politička scena u regionu, posebno Srbiji, drastično se mijenjala, građani su bili su umorni od Miloševićeve politike, tenzije oko Kosova su rasle i bilo je pitanje kada će doći do otvorenog oružanog sukoba, a pragmatični Dodik okrenuti leđa Miloševiću.
Banjaluka tih godina postaje grad otvoren za Demokratsku opoziciju Srbije (DOS), u njoj su rado viđeni gosti postali čelni ljudi DOS-a, poput Borisa Tadića, ko educira i finansira članove i vođstvo pokreta pokret Otpor niko ne pita, vrata se široko otvaraju i za nezavisne i slobodnomisleće novinare s one strane Drine.
U godinama koje su uslijedile nije bilo vlasti u Srbiji s kojom Dodik, u bilo kojoj svojoj političkoj ulozi, nije bio u srdačnim/bratskim odnosima. Od Vojislava Koštunice, pokojnog Zorana Đinđića, preko Borisa Tadića, do Tomislava Nikolića i danas, odnosno godinama unazad Aleksandra Vučića.
„Milorad Dodik nema nikakve veze s politikom, on nije političar, nego tehnolog vlasti i uvijek ima odnose sa istom vrstom ljudi kada govorimo o njihovom političkom angažmanu, i onda se izgrade odnosi koji nemaju veze sa suštinskom ulogom politike – služenja interesa narodu“, kaže profesor Miodrag Živanović.
Kao jedan od dobrih poznavatelja Dodika i njegovog djelovanja, naš sugovornik podvlači da je on svoje odnose s političkim liderima Srbije gradio je i gradi na principima koji eleminišu svaku vrstu političke svakodnevnice i tako „grade profil politike u kojoj se sve ogoli, a Dodik funkcioniše samo na osnovu lične kalkulacije“.
Otuda i ne čudi da je nakon pada Slobodana Miloševića bio u odličnim odnosima kako sa Vojislavom Koštunicom, tako i Borisom Tadićem. No, dok su odnosi sa Koštunicom brzo izblijedili, uz Tadića je ostao sve do 2012. godine, odnosno do njegovog poraza od Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima.
Svi oni koji su pratili i prate odnose Dodika i predstavnika vlasti Srbije sjećaju se i posljednje Tadićeve izborne kampanje i Dodika koji mu je došao dati podršku. Na mitingu Tadićeve Demokratske stranke (DS) Dodik je, osvrćući se na moguću pobjedu Tomislava Nikolića, između ostalog kazao:
„Čuo sam neke ovdje u Beogradu, koji šalju takve poruke. Ali izbori su pokazali da su oni marginalne političke figure, pobačaji, pobačaji na izborima“.
Novinarka beogradskog Novog magazina Jelka Jovanović prisjeća se tog mitinga i još jednog detalja. Naime, na samom kraju svog obraćanja Dodik je poručio „neka živi Demokratska stranka Srbije“.
„I to ponajbolje govori upravo o Dodiku koji je time poslao poruku da mu je zapravo svejedno podržava li DSS, ili DS“, kaže Jovanović.
LIČNE BENEFICIJE
Tadić je, kako smo naveli, izbore izgubio, a Dodik se u hodu prestrojio. Nikolić i tadašnji generalni sekretar Srpske radikalne stranke (SRS) Aleksandar Vučić tek su kratko Dodika držali na distanci, ali su vrlo brzo zaboravljeni i politički pobačaji, ali i da je Vučić Dodika nazivao idiotom, a Nikolić mu lijepio epitet kriminalca.
Iz tih razloga Jovanović navodi da to nije samo spremnost Dodika da sa svakom vlašću u Srbiji njeguje bliske odnose, nego i težnje svih iz Srbije, „najviših državnih predstavnika u raznim periodima da na neki način drže Republiku Srpsku uz sebe“.
„I to korespondira s vremenom kada je Kosovo postojalo sve više deo koji nije sastavni deo Srbije. Neka vrsta kompenzacije, a onda se naravno obraća onom ko ima najviše moći, najviše vlasti na tom području“, zaključuje Jovanović.
Dodik je svoju privrženost svim vlastima Srbije tokom proteklih godina i te kako dobro kapitalizirao. Najprije na ličnom planu, dolazeći u posjed skupih nekretnina u Beogradu, ali i na onom političkom. Naime, jedan od bitnih stubova njegovog narativa, ugodnog za uši svih onih koji u RS i dalje sanjaju san o svim Srbima u istoj državi, je konstantno podgrijavanje uvjerenja kako je to jedan od njegovih dugoročnih političkih ciljeva. Iako nerealan, dovoljan da na njemu godinama, uz svesrdnu podršku nekada Koštunice, potom Tadića, a danas Vučića, pobjeđuje na izborima.
Naravno, ne treba zanemariti ni činjenicu da Srbija i dalje finansijski pomaže RS, jer dok na jednoj strani Dodik konstantno javnost uvjerava o ekonomski snažnoj i stabilnoj RS, vlasti u Beogradufinansiraju izgradnje škola, vrtića, bolnica, a valja podsjetiti i na obilatu medicinsku pomoć a potom i cjepiva tokom pandemije Covida 2020. godine.
Tu je i široka lepeza prorežimskih medija u Srbiji čija su vrata Dodiku širom otvorena (makar je bio i jedan vještački sukob Dodikove djece sa nekim urednicima tabloida u Srbiji) i koji ga tretiraju kao jedinog pravog i hrabrog Srbina s ove strane Drine.
Živanović ovakvu podršku Srbije Dodiku vidi kao „interese za proširenje utjecaja“, te naglašava da tu nema nikakvih drugih sadržaja koji bi bili važni za Srbiju i okruženje“.
„Onda imamo umnožavanje te političke ispraznosti. I kada pogledamo lidere u Srbiji, oni su u pravilu bili ali i jesu istog profila kao Dodik, jer nisu političari. Imamo Vučića, koji je demagog vlasti, ili smo imali jednog Miloševića, koji nikada nije bio političar“, pojašnjava Živanović.
LICE I OGLEDALO ISTE POLITIKE
San o velikoj Srbiji, smatraju naši sugovornici, nikada nije bio poništen kako u dijelu političke javnosti u RS-u, tako i u Srbiji.
„On uvijek postoji i najbrutalniji je u ideji srpskog sveta i ona je pogubna ne toliko za žrtve te ideje, koliko za Srbiju. Jer Srbija pluta u tom svijetu mentalno i psihološki poremećene relacije sa okruženjem. Ali tu je i odnos Beograda prema Crnoj Gori, Makedoniji.. I to o je pogubno za cijelu regiju Balkana“, upozorava Živanović.
Jovanović pak, komentarišući to što postoji žal za velikom Srbijom, podsjeća da su bili različiti svi političari o kojima govorimo, ali da su Milošević i Vučić bili zagovornici te ideje i granice Karlovac, Karlobag, Virovitica…“
„Vučić i njegovi sledbenici nisu na to zaboravili, a to obuhvata i Republiku Srpsku, i u tom smislu oni to smatraju svojim. Postoji žal i mislim da i danas deo desnice u Srbiji misli da bi moglo da se ostvari neko veliko čudo, odnosno neka mala Jugoslavija koja bi okupljala Srbe kao okosnicu“, zaključuje Jovanović.
Kada se napravi analiza odnosa Dodika i vlasti Srbije, posebno posljednjih 12 godina i posebno otkako je na čelu Srbije Vučić, evidentno da oni funkcionišu na principu spojnih posuda. Dodikova agresivnost, koja vrlo često prelazi sve granice i minimuma političke kulture, i Vučićeva patetika, koju je doveo do savršenstva – lice su i ogledalo.
Otuda se Vučić, kome su usta puna podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, nikada i nije decidno ogradio od Dodikove separatističke politike. Uvijek uz iste floskule kako on ne može utjecati na Dodika i njegovo političko djelovanje u BiH.
Zauzvrat Dodik mu se obilato odužio upravo na posljednjim izborima u Srbiji, posebno u Beogradu, kada je organizovan svojevrstan izborni inženjering tako što su naprasno hiljade Srba iz RS postali stanovnici Beograda, sve sa uredno prijavljenim boravištem i ličnim dokumentima.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Pročitajte još:
I MINISTAR ODBRANE PRATI TRENDOVE: Zukan Helez se počastio novom limuzinom od 130.000 KM
——————————————————————————————————————————————————————————————————————-Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
