SLUČAJ DR NESTOROVIĆ: Ili kada teorije zavjera postanu temelj za politički uspjeh

Dr Branimir Nestorović, koji je na izborima u Srbiji pokupio glasove srpskoj desnici, nije samo iznimno kontroverzni ljekar, mnogi smatraju i nadriljekar, već i neko za koga se morate zapitati kakvo je stanje njegovog mentalnog zdravlja kada ga slušate kako priča o nastanku zemlje

Foto: Shutterstock/Telegraf.rs

Nekada odbacivane i ismijavane, izgovarane polujavno – teorije zavjera su polako ušle u društveni mainstream i postale dio legitimnog političkog govora, a kako vidimo iz primjera dr. Nestorovića u Srbiji – uskoro bi mogle postati i legitimni dio izvršne vlasti. Njihov prodor u javnost su uveliko olakšale društvene mreže koje su omogućile da se ljudi skloni konspiraciji udruže i komuniciraju međusobno.

Prelomni trenutak u konspirativnoj subkulturi bila je pandemija Covid 19, gdje su lockdowni u kombinaciji sa prvobitnom zbunjenošću stručnjaka dale plodno tlo za širenje ovakvih ideja (ljudi u lockdownu su proveli veliki dio vremena online, zbunjeni i uplašeni tražeći odgovore).

NESTOROVIĆ UZEO GLASOVE SRPSKOJ DESNICI

Tu svojevrsnu rupu u znanju o tome šta se tačno dešava popunili su, dakle, teoretičari zavjera. Prva faza jeste bila negiranje ozbiljnosti virusa; naime ostala je upamćena izjava upravo dr Branimira Nestorovića, „doktora“ kojeg dobar dio akademske zajednice i javnosti smatra nadriljekarom, da je riječ o „najsmešnijem virusu na svetu“, dok su drugi negirali i samo njegovo postojanje. Posebno je porazno bilo vidjeti negiranje broja mrtvih svakog dana, uz otvoreno ismijavanje objavljenih podaka koje su iznosile nadležne službe.

Foto: Pressica na kojoj je dr. Nestorović Covid-19 nazvao “najsmešnijim virusom na svetu”, pzivajući žene na šoping u Milanu u Italiju, koja je u to vrijeme već bilježila veliki broj mrtvih

Kulminacija čitavog procesa je bio trenutak stvaranja vakcine protiv Covida 19, nakon čega su uslijedile mnogobrojne teorije zavjere o prirodi vakcine, a sve su se kalemile na već ranije pseudonaučne tvrdnje, poput one britanskog doktora Endruja Vejkfilda koji je povezivao porast autistične djece sa stepenom vakcinacije (tvdnja nema mikakvo uporište nauci i empirijskim istraživanjima, no duh je bio pušten iz boce i sumnja u dobrobit vakcine je rođena).

Posebna opasnost za nauku i društvo iz kojeg dolazi jeste trenutak kada se medijski eksponirani teoretičar zavjera, kakav je dr. Nestorović, odluči za političko djelovanje. Jer on nije samo iznimno kontroverzni ljekar, već neko za koga se morate zapitati kakvo je stanje njegovog mentalnog zdravlja kada ga slušate kako priča o nastanku zemlje, o tome kako je „nakon 20 godina na drugom kraju RAVNE planete pronađen avion koji je na prvom kraju nestao prije dvije decenije“, ili da su svi plavooki ljudi zapravo vanzemljci jer „vode porijeklo s Marsa“. Ozbiljan politički efekat pojave dr. Nestorovića na srpskoj političkoj sceni jeste da je on svojim konspirativnim i proruskim stavovima pokupio glasove etabliranoj srpskoj ekstremnoj desnici (koaliciji Dveri-Zavetnici)

Za tog i takvog čovjeka, dakle, glasalo je 200.000 ljudi u Srbiji, svih onih koji, pretpostavljmo, također vjeruju da je zemlja „ravna ploča“.

I nije samo u Srbiji društveno stanje svijesti na tom nivou ako se prisjetimo Mekija Torabija i načina na koji je nesretnim (i mahom bolesnim) ljudima u više puta krcato napućenoj sarajevskoj dvorani Zetra prodao ogromne količine vode (mnogi vjeruju one iz česme) uvjerivši ih da je riječ o vodi s ljekovitim svojstvima, a imamo i niz sličnih primjera iz šire regije.

OD NERONA DO QANONA

Sam fenomen teorija zavjera je kompleksniji i mnogo stariji od svojih savremenih verzija i možemo ga pratiti kroz istoriju; možda prva zabilježena zavjera je optužba protiv rimskog cara Nerona da je zapalio Rim (iako mnogo istorijskih izvora upućuje da je to bilo nemoguće zbog političkih okolnosti). Neron je nakon toga okrivio hrišćane za paljenje Rima, što također nije imalo uporište u realnosti. Iako ovo nije klasična teorija zavjere kakve danas poznajemo, možda je prvi zabilježen slučaj korištenja zavjere u političke svrhe.

Uspon hrišćanstva u Evropi stvorio je novog neprijatelja, Jevreje, koji su bili optuživani da koriste krv hrišćanske djece u pripremanju pashalnog hljeba. Tako je 1144. godine u Norviču (Engleska) poslije smrti dvanastogodišnjeg dječaka Vilijama lokalna jevrejska zajednica bila optužena da ga je ubila i razapela na krst.

Ova optužba je rezultirala prvim zabilježenim pogromom Jevreja. Antisemitske teorije zavjere tako postaju okvir u kojem će se razvijati i sve ostale, a baziraju se na premisi da „tamo negdje“ postoji tajna grupa ljudi koja upravlja svijetom, ima nevjerovatnu finansijsku moć i radi na štetu čovječanstva.

U 18. vijeku u duhu filozofije prosvjetiteljstva u Bavarskoj Adam Weishupt osnovao je pokret Iluminati, koji je zagovarao liberalne, prosvjetiteljske ideje u prilično konzervativnoj Bavarskoj. No, elitizam i zatvorenost grupe su potakle razne teorije o njihovom uticaju pa čak i magičnim moćima.

Red je nestao rastrgan unutrašnjim sukobima i ediktom iz 1785. kojim se zabranjuje djelovanje svih tajnih društava u Bavarskoj, no to nije uništilo uvjerenje da su iluminati nekako iza svih svjetskih zbivanja, od Francuske buržoaske revolucije, pobuna robova na Karibima, pa do nekih današnjih teorija zavjere u svjetskim okvirima.

Novije verzije teorija zavjera poput protrumpovskog Qanona nastalog u Americi (uvjerenja da bogata skupina pedofila u Vašingtonu u tajnim tunelima zlostavlja djecu i vadi im krv da bi vječno ostali mladi, a Donald Tramp je tu da ih razotkrije) kombinuje elemente ranije navedenih zavjera u nešto što počinje ličiti na religiozni kult, ili pak novu religiju. Situacija je otišla toliko daleko da neke protestantske crkve u SAD-u imaju problem objasniti vjernicima da taj pokret nema veze sa hrišćanstvom.

Foto: Utjelovitelji Qanona u „Bijeloj kući“

Narativ Qanona je već ušao u mainstream političke desnice u SAD. Tako je predstavnica 14. okruga u Džordiji, Marjorie Taylor Greene, iznosila besmislene teorije zavjere u kojima je napadala muslimane, Jevreje i Afroamerikance.

POLOVINA STANOVNIKA U BIH VJERUJE U TEORIJE ZAVJERA

Istraživanja pokazuju da su teorije zavjere popularne i rastu u doba velikih društvenih kriza i previranja – što upravo vidimo na primjeru Srbije. Za vrijeme hladnog rata svaki kritičar američke vanjske politike bio je žigosan kao dio komunističke zavjere da se uništi SAD.

Posebno je zanimljiv slučaj zavjera u vezi s atentatom na američkog predsjednika Džona F. Kenedija. Tako je 1966. po Galupovoj anketi tek nešto više od 50% Amerikanaca vjerovalo da je Kenedijevo ubistvo dio zavjere, da bi se 1975. godine taj broj popeo na 81%.

Nema jasnih objašnjenja zašto se neke teorije zavjere održe ili rastu, dok druge padnu u zaborav, ali su usko povezane sa opštim društvenim i političkim prilikama. Psiholozi su tek odnedavno posvetili dužnu pažnju ovom fenomenu i u svojim istraživanjima su došli do zaključka da je sklonost ka teorijama zavjere svojevrsna kombinacija „crta ličnosti“, što je protivno uvriježenom mišljenju da su teorijama zavjere skloniji oni manje obrazovani ili siromašniji.

Tim doktorantice Shaune Bowes je istraživanjem, kojim je obradio čak 158.000 ispitanika iz Velike Britanije, Poljske i USA, došao do zaključka da su osobe koje su sklone vjerovati u teorije zavjere takve iz želje za sigurnošću, željom da objasne konkretnu životnu situaciju, ali i kompleksne globalne probleme. Istraživanje je također pokazalo da osobe koje su impulsivnije, imaju problem sa autoritetom i generalnu sumnjičavost, imaju veću sklonost ka zavjereničkim narativima. Osobe koje su manje konfliktne i ekstrovertne pokazuju manju dozu sklonosti ka konspirativnim narativima.

Istraživanje koje je provelo Udruženje građana Zašto ne? pokazuje da oko polovine građana BiHvjeruje u barem jednu od teorija zavjere, i da većinom pripadaju srednjovječnoj populaciji. Skepsi prema pandemiji ali i vakcinaciji u BiH je itekako doprinijela nesposobna vlast aferama i skandalima (primjer afere „respiratori“) kao i konfuzne i neodgovorne izjave pojedinih (nadri)ljekara, poput junaka ove priče dr. Nestorovića.

Problem sa teorijama zavjere je što se vrlo često, iako kontradiktorne i nelogične, preklapaju u određenim stavovima koji su većinski desničarski i ksenofobni u svojoj prirodi – što opet utjelovljuje narativ a i političko djelovanje ljudi poput dr. Nestorovića. One, nažalost, neće nestati, ali kontinuiranim obrazovanjem i insistiranjem na novim formama pismenosti (kao što je digitalna), možemo ih učiniti društveno irelevantnim.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Čitajte još:

SMOG NIJE JEDINI PROBLEM: Bjelašnica kao građevinski Eldorado, Sarajlije u opasnosti od fekalija iz apartmana

OBJAVLJUJEMO IMENA: Košarac mahom uhljebljuje SNSD-HDZ kadrove na rukovodeće pozicije

————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Sandro HERGIĆ

Sandro Hergić je freelance novinar, kolumnista, saradnik više portala u BiH, dugogodišnji aktivista u više nevladinih organizacija, član društvenog kolektiva Basoc. Interesuje ga odnos novih tehnologija i čovjeka, politika i filozofija. Živi i radi u Banjaluci.

Sandro HERGIĆ

Sandro Hergić je freelance novinar, kolumnista, saradnik više portala u BiH, dugogodišnji aktivista u više nevladinih organizacija, član društvenog kolektiva Basoc. Interesuje ga odnos novih tehnologija i čovjeka, politika i filozofija. Živi i radi u Banjaluci.