Izražena etnička komponenta Dejtona (Dejtonskog mirovnog sporazuma) rezultat je njegovog primarnog cilja sekjuritizacije zemlje, što je osigurano demilitarizacijom primarno etničkih struktura.
Tako je etničkim političkim elitama omogućeno kreiranje modela političkih konfrontacija i blokada sistema upravljanja. Transfer je izvršen sa oružanih sukoba ka političkim, što je očekivani epilog u post-konfliktnim zajednicama. Medutim, u uspješno primijenjenim modelima rezolucije sukoba, taj period uglavnom ne traje trideset godina.
Ovako stvoren i u praksi ustanovljen model kreira bezbjednosnu stabilnost, sprečava prelijevanje potencijalnih uzroka nesigurnosti i izbjegličkih kriza u neposredno susjedstvo, regiju i kontinent, ali istovremeno ostvaruje stalnu političku nestabilnost, te tako ugrožava efikasnost državne i lokalne uprave.
Takav ustavno-pravni okvir karakteriše složena mreža vlasti, podijeljena između različitih nivoa upravljanja, kojima je zajednička izražena etnička komponenta.
Na ovaj način uspostavljen model konsocijacijske demokratije, primjenom kojeg je zaštita etničkih prava i interesa primarna u odnosu na princip većinske volje građanstva, rezultira u višekratnom nezadovoljstvu sljedbenika najbrojnije etničke političke grupe, ali i građanstva kojem etnički interes nije primaran.
Bosna i Hercegovina je propustila bitnu šansu da premosti period iz post-konfliktnog društva, obilježenog učestalim političkim konfrontacijama i blokadama sistema odlučivanja, ka periodu u kojem bi politički interesi grupa, još uvijek primarno etničkih ali sa uvećanom mogućošću građanstva da iskaže političku volju i interese, određivali parlamentarne odnose i sistem upravljanja.
Ta šansa se zvala aprilski paket.
Neophodno je podsjetiti da je te 2006. godine tek bila završila prva decenija novouspostavljene Bosne i Hercegovine kao post-konfliktnog društva, i uz bitnu ulogu i asistenciju međunarodne zajednice predstavljen je novi ustavno-pravni model kojim bi se unaprijedio sistem odlučivanja uz umanjeni, ali još uvijek prisutan i dovoljan, kapacitet zaštite etničkih interesa.
Samo dva su glasa nedostajala da parlament prihvati predloženi paket ustavnih promjena. Psihološko-sociološka analiza bi možda mogla ukazati na razloge zašto i kako su „izgubljena“ ta dva glasa.
Da li je ključno bilo političko lutanje pojedinca u kasnom periodu karijere, ili neposluh jednog odmetnutog člana najbrojnijeg populističkog političkog pokreta? Ili je možda splet okolnosti da je pobuna jednog dijela članstva i nadasve dijela elite u numerički inferiornom etničkom populističkom političkom pokretu kratkoročno i samo tada stvorila situaciju da pobunjenu grupu čini više parlamentarnih poslanika nove populističke opcije u numerički najmalobrojnijoj etniji nego što je imao njihov tradicionalni pokret koji je podržao paket ustavnih promjena.
Rezultat je glas protiv aprilskog paketa.
Od tada, dakle sada već više od devetnaest godina, u Bosni i Hercegovini nije značajnije unaprijeđen demokratski deficit koji je prisutan od samog ustanovljenja Dejtonskim mirovnim sporazumom uređene države.
Oblici demokratskog deficita u Bosni i Hercegovini su višestruki, i uključuju institucionalnu disfunkcionalnost, etničku fragmentaciju i diskriminaciju, političku blokadu i partokratiju, dakle proces u kojem je težište odlučivanja i vladanja u političkim partijama, a ne među građanstvom ili individualnim političarima, te kroz djelimični gubitak suvereniteta kroz instrumente eksterne prisile.
NEVEN ANĐELIĆ: Dayton je spriječio diskriminaciju grupe, ali je omogućio diskriminaciju pojedinca
Na taj način, pod dugotrajnim međunarodnim nadzorom, dolazi do nametanja reformi koje nisu rezultat demokratskih procesa, već eksterne moći i sile navodno zainteresovane za dobrobit bosanskohercegovačkog građanstva, dok istovremeno ignoriše iskazanu volju istog tog građanstva. Rezultat ovih procesa je društvena segmentacija i neizgrađeni zajednički građanski identitet.
Druga rezultanta je diskriminacijski efekat za državljane van tri zaštićene grupe sa posebnim pravima i statusom. Politička participacija time je dodatno ograničena i prostor za javnu debatu sužen van članstva brojčano dominantnih grupa. Meritokratija je princip nemoguć za ostvarenje u Bosni i Hercegovini, velikim dijelom zbog etničkih kvota i rezervatske zaštićenosti prava, ali ne i obaveza elita sa faktičnim monopolom na predstavljanje etnija.
Paradoksalno je da je odbijanje aprilskog paketa zapravo bio naizgled trijumf demokratskog izražaja. Domaći predstavnici legalno izabrani u državni parlament su odbili koncept koji je pokušan djelimično biti nametnut. Parlamentarci su legalno bili izabrani, ali nisu iskazali volju građanstva, čak niti svojih partija, već svoju ličnu i sličnomišljenika vrlo uskih interesa.
Legitimnost, mada ne i legalnost, njihovog glasanja je upitna. Izabrani su na partijskim listama onih stranaka koje su, s jednim izuzetkom, podržale aprilski paket. Odvajanje grupe parlamentaraca od stranačke matice i formiranje zasebne partije koja se usprotivila paketu nije imala legitimnost, što se dokazalo prilikom prvih narednih izbora kada je većina članstva i biračkog tijela dala glas matičnoj stranci koja je podržala aprilski paket.
Iz navedenog proizlazi još jedan element demokratskog deficita u praksi bosanskohercegovačkog parlamentarizma. Efektivna trgovina parlamentarnim prisustvom kada individualno izabrani politički predstavnici na jednoj partijskoj listi promijene stranačko opredjeljenje i način glasanja.
Moć odlučivanja nije prisutna u parlamentarnim klupama, kao niti kod građanstva kroz političku participaciju, već je u praksi preseljena u partijske prostorije kojima obično dominira jedan moćnik. Takva prevlast etničkih i političkih elita koje kroz instrumente partija utjelovljuju istinsku vlast koja nije odgovorna nikome i na koju se ne može utjecati demokratskim procesima stvorila je sistem partokratije.
Eksterni utjecaj, štaviše eksterna vlast u Bosni i Hercegovini, u liku međunarodnih predstavništava i visokog predstavnika, upitao bih se koga i čijih interesa, doprinosi osnaženju partokratije, jer i kada se eksterni akteri pojave sa nekom novom inicijativom, konsultacije nisu u Parlamentarnoj skupštiniBosne i Hercegovine, čak niti u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine od kako etnički lideri učestalo nisu uspješni u izbornim procesima za ovu instituciju, već u stranačkim prostorijama dominirajućih etničkih političkih pokreta, a povremeno i u kafanama, tako i bukvalno srozavajući bosanskohercegovački demokratski iskaz na nivo malo bolje birtije.
U takvom sistemu, partokratije onemogućuju promjenu sistema koristeći mehanizme za blokiranje i održavanje svoje moći. Rezultat je neefikasno upravljanje i širenje koruptivne prakse.
Eksterna moć koja je sama doprinijela ovakvoj situaciji u posljednje vrijeme pokušava zaobići ovu praksu nametanjem reformi, zakona i izvršnih odluka koje same po sebi nisu i ne mogu biti rezultat demokratskih procesa.
Volja građanstva nije konsultirana, dok je nametanje izvršeno u ime poboljšanja položaja istog tog građanstva. Oblik vladavine koji je vremenom uspostavljen i donekle podržan, a svakako tolerisan od strane međunarodne zajednice, opisuje se u akademskom žargonu kao „stabilokratija“, što znači uspostava autokratske vlasti koja donosi privilegije uskom krugu na vrhu koji Evropa toleriše, čak i stimulira, a za uzvrat dobiva stabilnost i sigurnost.
Ovaj je oblik vladavine i upravljanja karakterističan ne samo za BiH, već za skoro cijeli Zapadni Balkan. Evropska unija tako dobiva bezbjednost na uštrb funkcionirajuće liberalne demokratije.
Bosna i Hercegovina navodno napreduje ka dodatnim nivoima evropskih integracija, dobiva kandidatski status, pa potom unapređenje u status zemlje u pregovorima, koji nikako i da počnu, ali poenta je da dok god je liberalna demokratija nefunkcionirajuća, neće biti niti članstva u EU. Ko je čitao fantastičan roman Kvaka 22, koji prikazom apsurda čitaoce do suza vodi, shvatiće i situaciju u kojoj je Bosna i Hercegovina danas.
Ako niste čitali, topla preporuka. Bolje je od alternative da se vjeruje i iskreno nada skorom bosanskohercegovačkom ulasku u EU. Evropska unija zapravo ništa produktivno ne čini da bi BiH i EU postale dvije usko povezane skraćenice.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Pročitajte još:
————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
