INTERVJU ĆAMIL DURAKOVIĆ: Dodikova retorika protiv Bošnjaka kojom oni postaju legitiman politički cilj je veoma opasna

„Dovoljno problema imamo u entitetu Republika Srpska i državi Bosni i Hercegovini da bi Dodik dodatnim manipulacijama pokušavao da nas uvuče u rat na Bliskom istoku“, kaže u intervjuu za Valter Ćamil Duraković, potpredsjednik entiteta Republika Srpska iz reda Bošnjaka.

„Koliko god ponekad smatrali da je to samo na nivou retorike, moramo imati na umu da je riječ o opasnoj retorici. Jer šta prethodi velikim zločinima? Mi smo narodi koji imaju teška sjećanja na blisku prošlost, na minuli rat i zločine koji su počinjeni, uključujući i genocid u Srebrenici“, poručuje Duraković.

S njim smo razgovarali o novom Dodikovom stigmatiziranju Bošnjaka tvrdnjom da postoji „iranska prijetnja“ u našoj državi, o etnonacionalističkoj retorici koja je dominantna među srpskim političkim strankama, općenito položaju Bošnjaka u Republici Srpskoj i predstojećim opštim izborima u BiH, te zastoju na evropskom putu BiH.

Nakon napada SAD-a i Izraela na Iran, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, osim otvorene podrške vojnoj intervenciji, pokušao je taj događaj prenijeti i na područje BiH tvrdnjom da postoji „iranska prijetnja u BiH“. Ovakva tvrdnja rezultirala je i vašom reakcijom i osudom uz ocjenu da se njome pokušavaju radikalizirati odnosi u BiH.

DURAKOVIĆ: To je izjava kojom Milorad Dodik otvoreno podržava vojnu intervenciju protiv Irana, a pritom izmišlja neku navodnu prijetnju Irana unutar Bosne i Hercegovine. To je neodgovorno i opasno za ove prilike i vrijeme u kojem živimo – vrijeme međuetničkih tenzija, u kojem pozivanje na sukobe na Bliskom istoku predstavlja politički cinizam koji ne vodi miru kojem bismo svi trebali težiti. Dovoljno problema imamo u entitetu Republika Srpska i državi Bosni i Hercegovini – od ekonomskih teškoća, odlaska mladih, blokada institucija – da bi Dodik dodatnim manipulacijama, koje nemaju veze s našim realnim interesima, pokušavao da nas uvuče u rat na Bliskom istoku. Ovo jeste izborna godina i očito je koristi za neku vrstu nacionalne mobilizacije, što je štetno i opasno.

Bosna i Hercegovina mora kao država imati jasan stav i poštovati međunarodno pravo te tražiti diplomatska rješenja za sukobe u svijetu, umjesto da se priklanja ratnim narativima i pokušava povlačiti neke historijske paralele koje su destruktivne. Ta taktika Milorada Dodika svojevrstan je cinizam koji nema mjere.

Vremenski se s napadom SAD-a i Izraela na Iran, možda slučajno, poklopilo predavanje penzionisanog američkog generala i bivšeg savjetnika predsjednika SAD Donalda Trumpa, Michaela Flynna, u Banjoj Luci, kojem je prisustvovalo cjelokupno rukovodstvo RS-a i njeni predstavnici u institucijama BiH. Flynn, za kojeg je američka ambasada istina potvrdila da on ovdje ne zastupa vladu, direktno je podržao secesionističku politiku koju zastupa politički vrh Republike Srpske, sve muslimanske vjernike nazvao potencijalnim teroristima, i iznio niz teških optužbi na račun Evropske unije. Koliko i to doprinosi dizanju međuetničkih tenzija i sijanju straha među građanima u našoj državi?

DURAKOVIĆ: Prije svega, veoma je važno da je Američka ambasada u BiH izašla sa saopštenjem da poruke koje je iznio Michael Flynn ne odražavaju stav američke diplomatije. Dakle, to je individualni stav jednog penzionisanog generala koji jednostavno ne može promijeniti stav Amerike o BiH. Pričati o islamu kao jednoj od velikih religija u svijetu i predstavljati ga kao politički, a ne vjerski sistem, naprosto je nonsens. Treba imati u vidu da je Flynn jedan od ultranacionalističkih političkih aktera koji se kreće u krugovima lobističkih kuća i da je upravo zbog toga saradnik Milorada Dodika. Ako je to put na kojem Milorad Dodik misli da može jednu evropsku zemlju i jedan evropski narod, poput Bošnjaka koji su ovdje duboko ukorijenjeni, predstaviti drugačije, onda je u apsolutnoj zabludi. Evropa nas poznaje, Amerika nas poznaje, svijet nas poznaje. Mi smo evropski narod, narod koji ima svoj identitet, svoj jezik i svoju vjeru. Nismo mi neko ko je ovdje došao s Bliskog istoka.

Milorad Dodik istup američkog generala vješto koristi manipulišući javnošću da je to stav američkih krugova bliskih predsjedniku SAD-a, što nije tačno. Zato je američka ambasada reagovala i osujetila pokušaj da se to predstavi kao zvaničan stav Amerike. Dodik dobro poznaje Bošnjake, jer je rođen u BiH i odrastao u sistemu u kojem su muslimani ovdje zajedno s drugim religijama egzistirali. Međutim, računa i na to da bi takvom retorikom mogao pridobiti simpatije u nekom novom globalnom poretku u kojem ultradesničarske političke struje dolaze do izražaja.

Uz to, takve posjete mnogo koštaju. Ovaj general nije džaba došao u Banju Luku, baš kao ni Rudy Giuliani, bivši gradonačelnik New Yorka, koji je nedavno bio u Banjoj Luci. Za takve se zna – platite ih, i oni govore ono što želite čuti. I pored toga što je to građane koštalo, Flynnov istup ostat će beznačajna izjava jednog penzionisanog generala koji u Americi nema politički uticaj.

Ipak se moramo, kada govorimo o odnosu SAD-a prema BiH, dotaknuti skidanja sankcija Miloradu Dodiku i rukovodstvu RS-a, potom poziva i njegovog odlaska na molitveni doručak. Sve to u javnosti BiH izazvalo je niz nedoumica i otvorilo pitanje mijenjaju li SAD odnos prema Bosni i Hercegovini, odnosno stoje li čvrsto iza Dejtonskog sporazuma i suvereniteta naše države?

DURAKOVIĆ: Ono što mi dobijamo kao zvanične stavove jeste da SAD i dalje stoje iza nezavisne, suverene i nedjeljive Bosne i Hercegovine u skladu s Dejtonskim sporazumom. Međutim, činjenica je da je čovjek koji je do prije nekoliko mjeseci bio na američkoj crnoj listi s nje skinut, što je presedan u američkoj vanjskoj politici. Ne znam koji su bili razlozi ili uslovi za to – da li je riječ o lobiranju ili nečemu drugom. Ali ne vidim da je time postigao neki politički efekat. Iako je Milorad Dodik pokušao to predstaviti kao uspjeh, jasno je da je riječ o lobiranju koje je plaćeno. Međutim, to neće promijeniti politiku SAD-a prema BiH, jer je Dejtonski mirovni sporazum njihov projekat od kojeg ne odustaju.

Kada govorimo o politici Milorada Dodika, iako mu je sudskom presudom zabranjeno vršenje političkih funkcija, on nastavlja s retorikom izazivanja međuetničkih tenzija i kontinuiranih napada na Bošnjake, kao što je to u većoj ili manjoj mjeri činio proteklih dvadeset godina. Imajući u vidu da smo u predizbornoj godini, očekujete li jačanje takve retorike i koliko se to odražava na svakodnevni život Bošnjaka u Republici Srpskoj?

DURAKOVIĆ: Koliko god ponekad smatrali da je to samo na nivou retorike, moramo imati na umu da je riječ o opasnoj retorici. Jer šta prethodi velikim zločinima? Mi smo narodi koji imaju teška sjećanja na blisku prošlost, na minuli rat i zločine koji su počinjeni, uključujući i genocid u Srebrenici. U pravilu je retorika preduslov i pokušaj dehumanizacije ili napada na neki narod, što kasnije može postati uvod u zločine. Milorad Dodik bi toga trebao biti svjestan. Svjestan da takva retorika protiv Bošnjaka na kraju šalje poruku da oni postaju legitiman politički cilj. To je, ponavljam, veoma opasna retorika. Međutim, Milorad Dodik više nema šta ponuditi osim takve retorike. Ipak, mislim da mu u tu priču sve manje vjeruje i vlastiti narod. Mnogo toga je kroz tu retoriku najavljivao, a na kraju slagao građane Republike Srpske – od referenduma, vraćanja nadležnosti, do osnivanja entitetskih institucija. Sve je to ostalo na riječima i naravno da će za to morati polagati račun na izborima.

Vidjeli smo na vanrednim izborima za predsjednika Republike Srpske da je opozicija sve bliže SNSD-u, što pokazuje da ultranacionalistička politika Milorada Dodika gubi podršku. Nadam se da će razum prevladati i da će oni koji nisu dio SNSD-a i njegovih koalicionih partnera voditi blažu kampanju u kojoj bi se otvorio prostor da u budućnosti zajednički sarađujemo za dobrobit svih nas koji živimo u ovoj zemlji. Mislim da će takva retorika vremenom slabiti – možda ne već ove godine, ali da će politike koje počivaju na racionalnom pristupu sve više dolaziti do izražaja.

Iako je evidentno da zbog političkih blokada koje su inicirane od predstavnika vlasti RS, a koje često podržava i Čovićev HDZ BiH, BiH stoji na evropskom putu, zašto niko od predstavnika EU, ali i OHR-a, osim što probleme konstatuje ništa ne poduzima prema onima koji su za takvo stanje najodgovorniji?

DURAKOVIĆ: U mojim razgovorima s predstavnicima međunarodne zajednice često čujemo neke riječi ohrabrenja da se pokušava jačati država. Da oni sve više očekuju da će državne institucije raditi svoj posao. I logično je da država radi svoj posao, da ima kapaciteta za to, ali nažalost 30 godina od rata do danas su se državne institucije izgradile na političkim konceptima, tako je politika ušla u pore kako pravosuđa, tako i državnih agencija, tako da te agencije nemaju nezavisnost koju bi trebale imati da transparentno i nezavisno obavljaju svoj posao. Tek tada bi se pokazalo da je na sceni pravna država. Bez toga je nemoguće očekivati napredak. BiH kao država koncipirana je na taj način da uvijek postoje mehanizmi političke blokade bilo kojeg procesa ako se to jednom narodu ne sviđa.

E tu međunarodna zajednica ima obavezu, a oni to predstavljaju kao da mi njih molimo da nešto urade. Oni ne shvataju stvari ozbiljno sve dok recimo ova retorika Milorada Dodika, dehumanizacija jednog naroda, ne produkuje nasilje iz kojeg neće biti nazad; ja se bojim da će do tada međunarodna zajednica da spava. Ovdje je 30 godina mira, a mi živimo kao na buretu baruta za koju ne vjeruju da može da eksplodira. A mi, koji ovdje živimo mislimo da je to moguće. I da neka nespretna ili nesretna odluka nekog utjecajnog funkcionera stvar može da odvede u negativnom pravcu.

Predstavnici međunarodne zajednice su ranije povukli svoj fokus sa BiH, ali mislim da se taj fokus sada polako vraća, prije svega Evrope. Mislim da nam međunarodna zajednica sada daje podršku da napravimo konkretne korake prvo prema Evropskoj uniji, a onda prema NATO-u, čime bismo riješili pitanje sigurnosti za BiH i svih njenih građana.

Kada već govorimo o opoziciji u Republici Srpskoj, nužno je referirati se i na predsjednika PDP-a i gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića, čiji su istupi, u kontekstu nacionalističke retorike, evidentno na istom putu kojim se kreće i Milorad Dodik. Koliko je problematična činjenica da se, iako je od rata prošlo 30 godina, malo toga promijenilo i da je stasala nova, mlada generacija političara?

DURAKOVIĆ: Problem je prije svega iracionalne prirode. Imate činjenicu da su generacije koje su stasale nakon rata u Republici Srpskoj indoktrinirane kroz obrazovni sistem i kroz politički sistem vlasti. Odgojene su generacije na narativu u kojem se prikrivala istina. Zato danas imate generacije poput Draška Stanivukovića koje vjeruju da je Ratko Mladić heroj srpskog naroda, iako je presudom Haškog tribunala osuđen za najteže ratne zločine, uključujući genocid.

Na početku političke karijere Stanivuković je djelovao kao neka vrsta alternative, kao neko ko donosi svježinu i ko je bio prihvaćen od mnogih u Bosni i Hercegovini. Međutim, zbog političkog narativa i kursa vlasti u Republici Srpskoj, nije smio previše odstupati od tog okvira, jer u suprotnom ne bi mogao pridobiti emocije i podršku srpskog biračkog tijela. Zbog toga se okrenuo desno i, kako ja to u svom žargonu kažem, počeo „da srbuje“. Time pokušava da uđe u politički rang Milorada Dodika, jer je njegov primarni politički cilj da zauzme Dodikovu političku poziciju. A to je teško učiniti ako ne koristite istu političku retoriku.

U našim etničkim zajednicama najlakše je voditi kampanju nacionalnog populizma i zastrašivanja ljudi – porukom da će vam, ako ne podržite nas, oni drugi nanijeti zlo. Ipak, vjerujem da će se Stanivuković vremenom promijeniti, jer postoje i mnogi Srbi koji ne misle da je politika Milorada Dodika pravi put. Činjenica je, međutim, da u Republici Srpskoj još uvijek ne postoji politička alternativa unutar srpskih stranaka koja bi građanima ponudila nešto drugačije od nacionalnog populizma. Takav ultranacionalizam u 21. vijeku nema perspektivu, posebno među mladim generacijama, i vjerujem da će se to pokazati u dogledno vrijeme. Niko od ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini ne želi nove sukobe. Zato treba tražiti političku alternativu u drugom pravcu.

Naša država je međunarodno priznata, ima dva entiteta, deset kantona i Distrikt Brčko – i to je realnost. To je okvir u kojem moramo djelovati, jer njegovo narušavanje vodi konfliktu. U tom okviru imamo dovoljno prostora za dogovor i zajedničku izgradnju društva koje će poboljšati život građana.

Pošto smo u izbornoj godini, voljela bih da se osvrnete i na nedavni sastanak u Banjoj Luci dijela probosanskih stranaka na kojem se razgovaralo o zajedničkom nastupu u Republici Srpskoj. Koliko je to važno i u kojem pravcu idu ti razgovori, s obzirom na to da iz izbora u izbore imamo sve manji broj poslanika iz reda bošnjačkog naroda u Narodnoj skupštini RS?

DURAKOVIĆ: Ako se vratimo u period 1999–2000. godine, u Narodnoj skupštini Republike Srpske bilo je 17 poslanika Bošnjaka. To je tada bila realna politička slika bošnjačkog naroda u ovom entitetu. Nažalost, izmjenama Izbornog zakona Bošnjacima je mnogo toga oduzeto i danas smo spali na minimum koji je ustavom garantovan – četiri poslanika. Trenutno ih imamo pet u probosanskom bloku. Od 2000. godine bilježimo konstantan pad političke zastupljenosti, koji je dodatno pogoršan Zakonom o prebivalištu, čime je na neki način cementirano etničko čišćenje. Danas u ovom dijelu države glasa oko četrdesetak hiljada građana i matematika je neumoljiva.

Kada govorimo o probosanskim strankama, tu zapravo ne postoji ideološki problem da one zajedno nastupe. Problem nastaje kada pojedine stranke stave svoje stranačke interese iznad interesa države. Ako zaista tvrde da im je država iznad stranke, onda ne bi smjele kalkulisati i koristiti ionako teško političko stanje Bošnjaka u ovom dijelu zemlje za vlastite političke interese. U suprotnom ćemo izgubiti i ono što nam je ustavom zagarantovano. Danas imamo situaciju da u Vijeću naroda od osam delegata samo pet predstavljaju legitimne Bošnjake, dok su tri iz SNSD-a. U Narodnoj skupštini imamo tri Bošnjaka, odnosno četiri, ali jedan dolazi iz druge, srpske stranke. Zato je ključno da probosanske stranke shvate da je jedini način da se glas Bošnjaka čuje u ovom dijelu Bosne i Hercegovine – veći broj poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i saradnja s partnerima unutar srpskih političkih stranaka. Svako okrupnjavanje probosanskog političkog bloka zato pozdravljam. Trenutno čekamo da se o zajedničkom nastupu izjasne SDA, Demokratska fronta i Stranka za BiH na poziv SDP-a, NiP-a i NES-a. Ako ijedna od tih stranaka ostane izvan zajedničkog nastupa, izgubit će se najmanje jedan mandat u Narodnoj skupštini. Za mene je svako ko to odbije na neki način odgovoran za dodatnu marginalizaciju bošnjačkog naroda u Republici Srpskoj.

Da li je princip jednakopravnosti konstitutivnih naroda u RS-u, ali i u Federaciji BiH, izvrgnut ruglu?

DURAKOVIĆ: Nažalost, u određenoj mjeri jeste. Imate situacije u nekim kantonima gdje se Bošnjaci izjašnjavaju kao Srbi kako bi mogli učestvovati u vlasti. Ako već imamo ustavni sistem zasnovan na etničkim principima, onda ga ne smijemo relativizirati.Takav nam je ustavni okvir – možda bi bilo bolje da nije, ali kada već postoji, onda niko nema pravo da ga zloupotrebljava.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

IMA BOSNE I IZVAN SARAJEVA: Kako se provode konkursi u ministarstvima Vlade ZDK

I GRAĐEVINSKA MAFIJA IMA SVOJU DRŽAVU: Nelegalno izgrađena zgrada na Vlašiću 20 godina stoji kao spomenik organizovanom kriminalu (KRATKI FILM)

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!