NAKON SKIDANJA SANKCIJA DODIKU: Mnogo manje euforije za neustavni Dan RS, populističku palicu preuzeo Stanivuković

Beskrajne kolone vozila na graničnim prelazima Gradiška i Jasenovac, procjene demografa da u RS (entitetu Republika Srpska) živi ispod 800.000 stanovnika, sve duži  redovi pred javnim kuhinjama, Zvornik, Osmaci i dio Semberije prve dane januara dočekali su bez električne energije, termoelektrana Ugljevik zbog havarije obustavila je proizvodnju – sumorna su stvarnost ovog bh. entiteta koji se sprema da danas obilježi još jedan 9. januar, neustavni praznik RS-a.

Ove godine uz poruku – Živjeće ognjište. Samo što se ta poruka nikada nije činila ciničnijom. Jer „ognjišta“ se prazne pogotovo u malim opštinama, radno sposobno stanovništvo i dalje nesmanjenim tempom napušta Bosnu i Hercegovinu. Kako iz ekonomskih, tako i političkih razloga.

DODIKU NAKON SKIDANJA SANKCIJA DAN RS VIŠE NIJE PRIORITET

Ipak, ono što se ne da prikriti porukama koje šalje RS-ovska vlast jeste da se ove godine 9. januar dočekuje bez euforije kojoj smo svjedočili proteklih godina. Ono malo zastava po uličnoj rasvjeti odavno je izblijedilo ili ih je snijeg prekrio, a penzioneri koji su koncem decembra primili i decembarsku penziju teško da će od tog novca preživjeti dugi januar, a kamoli, kako je to pojašnjavao lider SNSD–a Milorad Dodik, imati dovoljno novca da proslave novogodišnje i božićne praznike.

U Trebinju je 5. januara uz prisustvo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića otvorena nova bolnica, slavlje će „osveštavanjem centralnog spomen obilježja poginulim vojnicima vojske RS“, svečanom akademijom, pa potom i paradom biti nastavljeno i u Banjaluci.

Ali umjesto ranijih godina gromoglasnih poruka o RS-u kao državi, poruka svjetskim moćnicima, prije svega SAD-u, kako niko neće zabraniti da RS slavi svoj praznik, obećanja o njenoj samostalnosti, demonstracije moći policijskih ešalona i njihovog oružja i oruđa, sve čemu svjedočimo je daleko tiše.

Podsjetiti treba da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2019. stavio van snage član 2. stav 1. Zakona o Danu Republike Srpske (Službeni glasnik RS-a broj 113/16). U obrazloženju je navedeno da je „utvrđeno da osporena odredba, koja glasi ‘Na osnovu potvrđene volje građana Republike Srpske 9. januar se utvrđuje kao Dan Republike’, nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine“.

Činjenica da se Narodna skupština RS, kao i 2016. godine kada je također obilježavanje 9. januara kao Dana RS od strane Ustavnog suda BiH osporeno, o ovu odluku oglušila, krajnje je ispolitizovana tema u kojoj najmanje ima bilo kakve zaštite srpskih nacionalnih interesa i zaštite ovog bh. entiteta.

Treba podsjetiti i da je vlast RS niz godina mjesecima unaprijed na sva zvona objavljivala proslavu Dana RS, te formirala posebni organizacioni odbor. Rugajući se u lice svima redom koji su ovaj datum osporavali kako sa ustavno-pravog, tako i političkog aspekta zbog niza događaja (etničko čišćenje, koncentracioni logori, ratni zločini počinjeni nad nesrpskim stanovništvom i na koncu genocid u Srebrenici) koji su uslijedili nakon 9. januara 1992. godine. 

PROSTOR ISKORISTIO POPULISTA STANIVUKOVIĆ

I taj izostanak nacionalističke euforije, čiji je Dodik godinama bio predvodnik, opozicija u RS-u dovodi u izravnu vezu sa njim, pa se 9. januar nastavlja koristiti kao moneta za političke obračune s vlašću. Ali i odlukom američke administracije da Dodiku i najužem rukovodstvu SNSD-a i RS-a, uz krajnje nedorečeno obrazloženje, ukine sankcije.

Igor Crnadak, poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS, smatra da kao ustupak za skidanje sankcija Dodik Amerikancima isporučuje „i ono što se od njega nije tražilo“.

„Vidimo da SNSD obilježava Dan Republike lijevom rukom“, ocijenio je Crnadak, dodavši da je u pitanju jedno ozbiljno političko povlačenje.

Isto mišljenje dijeli i predsjednica Narodnog Fronta Jelena Trivić. Ona je kazala  kako će vlast tvrditi da će se 9. januar obilježiti, ali je „evidentno da je to spušteno za jednu ljestvicu i da se ne koristi da se nešto kaže političkom Sarajevu ili strancima“.

Komunikolog Mladen Bubonjić dodaje da je nacionalna retorika vlasti tiša nego prethodnih godina, ali da 9. januar i dalje ostaje predmet sporenja, jer dok jedni slave taj praznik, dio građana BiH za njega vežu teška sjećanja.

„Sve što se dešava u ovoj zemlji je problematično, jer mi nemamo konsenzus oko važnih datuma. Zato i kad je ublažen narativ, postojat će različiti stavovi što je u vezi sa uzrocima i posljedicama dešavanja devedesetih godina“, kaže Bubonjić.

I on smatra da je do „popuštanja retorike došlo zbog skidanja sankcija“ te da su predstavnici vlasti RS „dobili ono što su htjeli“.

„Ali kome su ukinute sankcije? Republici Srpskoj – ne u čije ime slave, nego njima samima. Tako da se može dovesti u vezu da oni često poistovjećuju Republiku Srpsku sa sobom, ne kao političkim bićem, nego sa svim što uz to ide. Jer zbog popuštanja sankcija mi ne znamo šta se iza toga krije, po RS i po narod, iako taj narativ, baš kad je bila kampanja za vanredne izbore za predsjednika RS, govor Milorada Dodika možda je bio i najgori do sada“, kaže Bubonjić. 

I dok je aktuelna vlast barem formalno utišala retoriku, prostor za svoje eksponiranje našao je gradonačelnik Banjaluke i predsjednik PDP-a Draško Stanivuković. Tako je 8. januara održana svečanost otvaranja spomen obilježjima pripadnicima Vojske RS poginulim tokom rata. Stanivuković taj spomenik naziva „zavjetnom dužnošću“, koja će, uz memorijalizaciju poginulim, imati obrazovni karakter, te poručuje da vrijedilo za to uložiti osam miliona KM. 

LICEMJERJE IZ PRIJEDORA

Bubonjić smatra da banjalučki gradonačelnik, otkako pretenduje da bude predsjednik RS-a, koristi u političkom etabliranju dominantnu nacionalnu matricu.

„Odustajanje od te nacionalističke retorike bilo bi političko samoubistvo, jer taj pristup njima donosi glasove. I po tom pitanju se ne talasa. I bilo je to očekivano, jer kako je Dodik u jednom periodu preuzeo monopol nad nacionalističkim narativom, tako sada to radi Draško Stanivuković“, zaključuje Bubonjić.

Osim Stanivukovićevih poruka o edukativnom karakteru narečenog spomenika, u Prijedoru je održan i „istorijski čas“ povodom 9. januara.

“Na događaju od posebnog značaja za očuvanje kulture sjećanja i očuvanje istorijske istine iskustva i lične priče podijeliće borci Vojske Republike Srpske, ljudi koji su branili vjekovna ognjišta, svoj narod i pravo na slobodu, a njihova svjedočenja predstavljaju živu istoriju i temelj kolektivnog identiteta. Poseban značaj ovog događaja ogleda se u njegovom obrazovnom karakteru i važnosti za mlađe generacije kojima se pruža prilika da neposredno čuju istinu o prošlosti, razumiju vrijednost slobode i odgovornost koju nose kao potomci onih koji su je izborili i koji su branili Republiku Srpsku”, dodaje se u saopštenju.

I bez potrebe za ironijom – ovo jeste ironija. Samo nas zanima da li će se u toj „istini i pouci mladim generacijama“ naći priča o koncentracionim logorima, progonu nesrpskog stanovništva, ubistvima golorukih civila na kućnom pragu, Tomašici i drugim masovnim grobnicama.

Za dio generacije rođene nakon rata 9. januar tek je datum u kalendaru. Svjedoči to i mišljenje građanskog aktiviste Nemanje Tubonjića.

„U tridesetogodišnjoj istoriji RS-a pokazalo se da bogatstvo srpskog naroda ima samo nekolicina srpskih tajkuna. Mladi ljudi često vode brigu o tome kako obezbijediti krov nad glavom, posao, porodicu, a trenutno se susrećemo sa činjenicom da je potrebno preko 20 godina kreditnog zaduženja da se obezbijedi najmanji stan. Kada pogledamo koliko iznosi potrošačka korpa i prosječna plata jasno je da pojedinac ne može preživjeti mjesec. Omladina odlazi vani, život pronalazi u drugim zemljama, a vrlo često u Hrvatskoj, baš onoj zemlji gdje su srpski nacionalisti htjeli stvoriti svoju republiku. Pravo pitanje je kakve koristi i kakvu to slobodu ima čovjek u RS-u koji svakodnevno gleda srpske tajkune koji kupuju raskošne stanove dok on jedva plaća stanarinu“, poručuje Tubonjić.

Na kraju se postavlja pitanje – šta to onda Republika Srpska slavi i koliko će njenih „ognjišta živjeti vječno“?

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

OSAM DECENIJA KASNIJE: Kako smo od slavnih predaka došli do političkih karikatura i obesmišljavanja naslijeđa ZAVNOBIH-a

KOLIKO JOŠ DO POTPUNOG EKOCIDA: HE Ulog kao spomenik korupciji i uništavanju prirode (VIDEO)

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!