Hladan tuš kroz pravosudnu sagu tokom ove bremenite godine polio je medije i dio građana koji istinski vjeruju da Bosna i Hercegovina ima evropsku budućnost.
Ako put ka vladavini prava znači da zakoni ne važe za političku kastu i da je arogancija postala stil političkog ponašanja, onda smo u problemu čije težine nismo ni svjesni. Kako čitati i kako interpretirati poruke koje nam šalju „europejci“, a kako ugasnule domaće političke zvijezde i kroz evropsku prizmu vrednovati godinu na izmaku.
Najbolje možda tako što ćemo je čim prije zaboraviti i nastojati da je ne povučemo iz sjećanja. Kao i mnoge prethodne. Ali šta ako akteri i vinovnici društvenog sunovrata i dalje budu odlučivali o životu i smrti u državi, ako osuđeni budu odlučili da ostanu doživotni gospodari? Ako politička korupcija, u šta smo se uvjerili prethodnog mjeseca, postane temelj izbornog procesa, pardon farse od izbora. Svakako zaklinjanje u izborni integritet ostat će postulat svih aktera u BiH.
Bosna i Hercegovina ostala je zaglavljena između Plana rasta, usvajanja reformskih zakona, izbora glavnog pregovarača i politike ucjena i blokada, između Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, između Zagreba i Beograda. Dakle, ni na nebu, ni na zemlji.
Godinu je obilježio sudski proces Miloradu Dodiku. Iako je presuda postala pravosnažnom prije nekoliko mjeseci, nikome ne pada na pamet da se ona sprovede do kraja. Stubovi društva: policija, pravosuđe, dio medija… služe u legitimiranju kršenja vladavine prava i ignorisanju presude, čime „jednom jedinom predsjedniku“- iz pozicije podanika – otvaraju put da bude „predsjednik svih predsjednika“. I čine brojna krivična djela koja će takođe završiti u prašnjavim ladicama.
Uostalom, Dodika predsjednikom oslovljava i perjanica evropskih integracija Dragan Čović, dok se zdušno zalaže za evropski put Bosne i Hercegovine, istovremeno podržava pravnosnažno presuđenog političkog partnera u fotelji u kojoj više ne može sjediti.
Čović ide pak korak dalje, organizujući domjenak na kojem građanin Dodik stoji rame uz rame i nazdravlja premijeru vlade države članice Evropske unije. Da cinizam bude veći pobrinuo se upravo premijer Vlade Hrvatske Andrej Plenković, koji je ignorisao odluke pravosudnih institucija države BiH, stajući u ravan sa Miloradom Dodikom.
I nije tu stao Plenković, ušao je u BiH preko prelaza koji nije zvanično otvoren, šaljući poruku građanima BiH da ono što njima nije dozvoljeno – jeste šačici privilegovanih političara. Može im se, jer brojni mediji šute, jer se građani ne bune, i jer im je prihvatljivo da čekaju pet sati na graničnim prelazima dok neki drugi nelegalno lete na račun poreskih obveznika, i jer je u BiH vladavina prava tek mrtvo slovo na papiru.
A gosti iz Evropske unije, nadmeni i arogantni, dočekani aplauzom i snishodljivošću domaćina u entitetu. Grljenje i ljubljenje je brzo usahnulo pred odlukom Sabora Republike Hrvatske o odlaganju radioaktivnog otpada u Trgovskoj gori. Niko od zvaničnika Republike Srpske nije htio biti nepristojan pa u trenucima zanosa dobrosusjedskih odnosa upitati hrvatskog premijera šta misli kad kaže da „nuklearni otpad nije štetan“ i ako je ta tvrdnja tačna zašto primjere dobre prakse ne zadržati u samoj Evropskoj uniji.
Probudili su se nakon pijanstva na Božićnjem domjenku dopredsjednika Republike Srpske i „zaprijetili“ da će tužiti Hrvatsku. Nastavak političke farse.
Političko rukovodstvo BiH poslalo je u razmaku od nekoliko dana sijaset ciničnih poruka u Evropu. Po dobrom starom običaju jedni su slali poruke zbog kojih su ih drugi političari iz BiH optuživali da sunarušili međunarodni ugled države, jer oni isključivo raspolažu tim ekskluzivnim pravom narušavanja ugleda napadajući političke partnere.
Tako samo Milorad Dodik može vrijeđati Svena Alkalaja da se ponaša kao ambasador Bošnjaka u SAD-u, kada Aleksandar Vranješ i plejada srpskih ambasadora zastupaju isključivo interese srpskog naroda i zagovaraju Dodikovu politiku, onda se to naziva zaštitom srpskih nacionalnih interesa.
Neki drugi su se javno svađali na podijumu međunarodne konferencije posvećene upravo BiH i „proslavi trideset godina mira“, uz ratne pokliče i raspakivanjem „svetog Dejtona“, u koji se s vremena na vrijeme i za lične potrebe zaklinju.
Neki drugi su se zaklinjali u Dejton, treći u Dejton 2, neki su se plašili da progovore dok ne dobiju zeleno svjetlo od Trumpove administracije, a opet neki drugi osokoljeni snažnom podrškom nove američke administracije prizivali raspad Evropske unije. U koju navodno idu ubrzanim korakom. Kako god, u širokom luku se upravo zaobilazi Evropska unija, dok se slave Sjedinjene Američke Države.
Ubrzo nakon toga oglasila se i v.d. predsjednica entiteta i najvjerovatnije glavni pregovarač BiH sa Evropskom unijom, ponosno ističući kako je Republika Srpska spremna da odmah otpočne pregovore. I unatoč tome što entitet ne može u EU bez države, i unatoč fatalističkim prognozama šefa entiteta da se ova organizacija nalazi u raspadu.
Raskošna politička kakofonija!
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Pročitajte još:
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————













